Mladi iz Sanskog Mosta i Ključa sjeli su za stol, podijelili svoja razmišljanja i bez ustručavanja rekli šta im fali u lokalnoj zajednici – od sportskih terena do školskih prevoza. Kroz otvorene razgovore pokazali su da znaju šta žele, a još bolje – kako do toga doći. Ovi dijalozi nisu bili samo običan sastanak, već konkretan korak ka stvarnim promjenama.
Piše: Amina Bašić
Petak, 21. mart, bio je dan rezervisan za dva nova dijaloga – Sanski Most i Ključ. Umorni, ali motivisani, krenuli smo dalje – znajući koliko ovakvi susreti mogu značiti mladima, ali i predstavnicima vlasti. Svaki grad do sada imao je svoju priču, svoj tempo i svoju energiju. I svaki nas je podsjetio koliko je važno otvoriti prostor za direktan razgovor, bez formalnosti, bez skrivenih namjera – samo mladi i oni koji donose odluke.
Cilj ostaje isti: da pitamo ono što nas zanima, predložimo ono što želimo, i čujemo odgovore koji nam mogu pomoći da razumijemo kako funkcionira naš grad, naša općina. Bez iluzija, ali s vjerom da se promjena gradi – jednom rečenicom, jednim pitanjem, jednim susretom.
Sanski Most: Tereni, turniri i ozbiljne ideje mladih
U petak ujutro, direktno iz Bosanskog Petrovca, uputili smo se u Sanski Most. Tamo nas je dočekala nasmijana i spremna ekipa iz Centra za izgradnju mira (CIM), s kojom smo se odmah dogovorili kako će teći dijalog. Dnevni otvoreni centar CIM-a bio je mjesto radnje, a atmosfera – opuštena, iskrena i baš onakva kakvu voliš kad radiš s mladima.
Uskoro su stigli i naši učesnici – učenici osnovne škole, iako su najmlađa grupa do sada, totalno su nas iznenadili zrelim razmišljanjem i samopouzdanjem s kojim su pričali o stvarnim problemima u svom gradu. Bez ustručavanja, bez okolišanja – tačno su znali šta žele, a još bolje – kako to žele ostvariti.
Kroz razgovor koji je trajao oko dva sata, izdvojene su dvije inicijative koje su skroz realne, izvodive i mogu se desiti uz malo podrške – kako lokalne zajednice, tako i nas kao podrške.
Prva je prijedlog da se jedan postojeći sportski teren koji trenutno nije u upotrebi ustupi mladima – da ga koriste nakon škole, npr. od 15 do 18 sati. To bi im dalo siguran prostor za rekreaciju, druženje i aktivno provođenje vremena – nešto što im stvarno fali.
Druga inicijativa je još energičnija – obnova košarkaškog terena i organizacija turnira! Već se zamislila scena: ekipe, navijanje, druženje, možda čak i muzika u pozadini. Ne treba mnogo – samo nova mrežica, malo farbe i nekoliko entuzijasta (što ovi klinci svakako jesu). I onda neka ljeto krene kako treba!
Ono što nas je posebno dojmilo jeste to koliko su bili fokusirani na rješenja. Nisu se žalili, nisu pričali u prazno. Došli su s konkretnim idejama, predložili korake, razmišljali kako da obezbijede podršku. Pokazali su da godine ne znače ništa kad imaš stav, volju i ideju.
Iako predstavnici lokalnih vlasti nisu bili prisutni, ništa to nije pokvarilo. Energija je bila jaka, a dogovor je pao – ideje se ne puštaju niz vodu. Ove inicijative idu dalje, jer su došle direktno od onih koji žive tu, kojima taj teren treba i koji su spremni da se potrude oko realizacije.
Zato – furajmo! Ako su učenici osnovne škole u Sanskom Mostu mogli smisliti rješenja, okupiti se i argumentovano ih predstaviti, onda stvarno niko nema izgovor da ne krene mijenjati nešto u svojoj zajednici. I da, sve je moguće – samo ako ne stanemo.
Ključ: I kada nas je malo, možemo reći puno
Nakon dijaloga u Sanskom Mostu, nastavili smo dalje – pravo put Ključa! U 13:30 sati, u općinskoj sali, dočekala nas je ozbiljna ekipa: čak četiri općinska vijećnika, gospođa iz općine koja aktivno radi s mladima i načelnik općine Jasmin Musić. Spremni da slušaju, komentarišu i diskutujemo zajedno. Tamo nas je dočekala nešto tiša scena, jer odziv mladih nije bio na nivou koji je očekivalo Općinsko vijeće. Ali hajmo realno – nije ni čudo. Mnogi srednjoškolci nisu mogli ni doći jer u Ključu javni prevoz baš i ne funkcioniše kako treba. Autobuske linije? Rijetke, neredovne, a ponekad ih – jednostavno nema. I to nije sitnica, to je ozbiljna prepreka.
Iako nas nije bilo puno, oni koji su došli – rekli su sve. Direktno, iskreno i s punim pravom. Dva sata dijaloga bilo je dovoljno da se otvori nekoliko ključnih pitanja i da se iz njih izrodi konkretan plan kako dalje.
Prva i najvažnija tema bila je – javni prevoz. Mladi su predložili pametan model subvencionisanja đačkih karata, koji uzima u obzir broj djece u porodici. Po njihovom prijedlogu, za prvo dijete ostaje sve isto – 50% općina, 50% roditelji. Ali, za drugo dijete bi općina pokrivala 70%, a za treće – prevoz bi bio potpuno besplatan. To je rješenje koje pomaže porodicama i istovremeno podstiče veću mobilnost mladih. Pošteno i izvedivo!
Drugo pitanje koje se otvorilo bilo je vezano za školu – tačnije za izbornu nastavu u završnim razredima. Mladima bi jako značilo da mogu pojačati predmete koji im trebaju za buduće zanimanje – npr. više hemije i biologije za one koji žele na medicinu. Iako je to, kako su vlasti rekle, trenutno teško izvodivo zbog sistema, važno je da se o tome počinje pričati – jer upravo iz ovakvih ideja nastaju promjene.
Treća inicijativa ticala se odbojkaškog kluba. Učenici su istakli kako članarine nisu nimalo male, a dodatno još moraju plaćati prostor za treninge – iako se ta dvorana finansira iz općinskog budžeta. To nije fer. Općina je obećala da će ispitati kako stoje stvari i pokušati riješiti ovo pitanje. Držimo ih za riječ.
Možda nas u Ključu nije bilo stotinu, ali dijalog je bio jak. Otvorene su važne teme, mladi su bili konkretni, a vlasti su pokazale spremnost da slušaju. I to je već korak naprijed. Jer znaš šta? Nije bitno koliko nas je, nego koliko smo spremni da kažemo, predložimo i pokrenemo. Mladi u Ključu su to uradili – i to glasno i jasno. Furajmo dalje – ne treba nas biti puno da napravimo promjenu. Treba nas biti dovoljno da vjerujemo u to što govorimo.
Za kraj – poruka za sve vas koji ovo čitate:
Ako ste ikad pomislili da vaš glas ne vrijedi – varate se. Ovi dijalozi su dokaz da mladi imaju šta da kažu i da to neko zaista i sluša. Možda ne ide sve brzo, možda nas nekad bude malo, ali svaka ideja, svaki prijedlog, svaki vaš glas – pravi razliku. Zato, furaj dalje, pitaj, predloži, mijenjaj.
Mi ne čekamo promjene. Mi smo ta promjena.
Ovaj članak je nastao kroz projekt „Putokaz za mlade, karike za promjene“, koji provodi Omladinska novinska asocijacija u Bosni i Hercegovini, uz podršku Instituta za razvoj mladih KULT. Stavovi izneseni u ovom članku nisu i ne mogu biti stavovi Instituta za razvoj mladih KULT.
