U martu smo otvorili prostor za dijalog između mladih i lokalnih vlasti u dva grada – Novom Travniku i Bosanskom Petrovcu. Govorili smo o onome šta nam sve nedostaje, o promjenama koje želimo vidjeti i o načinima na koje zajedno možemo graditi otvorenije, inkluzivnije i pravednije lokalne zajednice. Iako nisu stigli odgovori na sva postavljena pitanja, ono što smo pokazali bilo je možda i važnije – da znamo prepoznati probleme, artikulisati svoje stavove i da nismo spremni šutjeti kada znamo da možemo više.
Piše: Amina Bešić
Kada smo započeli priču o dijalozima između mladih i predstavnika vlasti, iskreno, sve je djelovalo kao ideja koja se lako može pretvoriti u neostvarivu želju. Pitanja su se nizala: hoće li nas neko slušati, hoće li mladi doći, hoće li vlast imati vremena za nas? Danas, kada pišem ove redove, sa osmijehom i malom dozom umora, mogu vam reći – realizovali smo deset dijaloga mladih i vlasti širom BiH! I svaki od njih je bio autentičan, pun pitanja, ideja i želje za promjenom.
U nastavku ti prenosim utiske ovih dijaloga iz Novog Travnika i u Bosanskog Petrovca. Dva grada, dvije različite zajednice, ali isti cilj: da se mladi čuju, da se o njihovim idejama razgovara, i da se pokaže da dijalog nije rezervisan samo za konferencijske sale.
Cilj ove aktivnosti je jednostavan, ali snažan – otvoriti prostor za direktan razgovor između mladih i lokalnih vlasti. Bez posrednika, bez pretvaranja. Samo mi- mladi. Naši stavovi i ljudi koji donose odluke. Kroz ova okupljanja htjeli smo da pokrenemo pitanja koja se često guraju pod tepih: šta nam zapravo treba, zašto odlazimo, koliko se ulaže u sport, a koliko u aktivizam, šta nas sputava da budemo više uključeni?
Novi Travnik: Grad mladih koji znaju šta hoće
Dijalog u Novom Travniku pamtim po osjećaju nade. Ali ne mislim na onu “možda će biti bolje- nadu“, nego na onu pravu, zasluženu – kada vidiš da mladi znaju šta žele i ne boje se to reći i za to se boriti. Četrnestog marta smo sjeli za isti stol sa predstavnicima lokalne vlasti i pričali bez maski otvoreno o tome šta sve nedostaje, šta se treba popraviti i čuje li se dovoljno glas mladih?
To smo ih hladno pitali. Ne, nisam upotrijebila žargon, već u omladinskom prostoru stvarno nije bilo grijanja. Toliko je bilo hladno da smo se morali premjestiti u salu za sastanke gradske uprave. I tako smo umjesto u prostoru koji bi trebao biti naš završili u službenim klupama, ali smo iskoristili priliku da jasno i glasno kažemo svoj! Dvanaest mladih govorilo je o svojim problemima, idejama i iskustvima korištenja omladinskog centra. Pokazali smo da taj prostor nije prazan – koriste ga mladi s pravim potrebama. Samo što nam treba jedan topao prostor – doslovno i simbolično. Tražili smo toplinu podrške!
Predstavnica vlasti, Nela Levarda, poručila nam je da će se problem grijanja riješiti. Kada tačno? Ne znamo. Ali se nadamo da će sljedeće zime omladinski prostor biti mjesto gdje se nećemo smrzavati. Jer svi znamo – kad ti je hladno, ni ideje ne teku.
Osim toga, pričali smo o kulturnim i sportskim događajim, te zaključili kako bi bilo dobro imati školu plivanja u gradu u kojem djeca i mladi vole sport. Razgovarali smo i o omladinskom aktivizmu. Mladi iz Novog Travnika sve češće djeluju van svoje općine, što jasno pokazuje da žele biti aktivni – samo im treba podrška i malo više priznanja. Zato smo predložili da se uvede priznanje poput “volonter/ka godine” ili “aktivista/kinja godine”, kako bi se prepoznali oni koji se trude, a možda nikada nisu dobili ni “hvala”.
Tog dana, Novi Travnik mi je pokazao da je pun mladih koji nisu samo tu da mirno sjede i slušaju. Oni pitaju, predlažu, istražuju, i što je najvažnije – ostaju. Ostaju da mijenjaju svoj grad.
Bosanski Petrovac: Mladi koji pokreću promjene
Moram priznati da mi je bilo jako drago što smo imali priliku napraviti dijalog u Bosanskom Petrovcu. Iako su izazovi bili prisutni, zbog činjenice da je ovo bio prvi put da se ovako nešto organizuje u ovom malom mjestu, sve je ipak prošlo mnogo bolje nego što smo očekivali. Mladima je napokon pružena prilika da izađu iz školskih klupa i uključe se u neformalnu diskusiju s predstavnicima vlasti, što je zaista bio pomak. Svi su se trudili da doprinesu, a mnogo njih je iskoristilo ovu priliku da podijeli svoje ideje i viđenja budućnosti.
Zadovoljstvo je bilo 17. marta razgovarati s predstavnicima vlasti, posebno s Fahrudinom Kartalom iz Općinskog vijeća, koji je više puta naglasio da će sve naše prijedloge i ideje iznijeti na Općinskom vijeću. To nam je dalo nadu da će naš rad i inicijative jednog dana dobiti konkretne rezultate. Ovaj pozitivan odgovor daje nam motivaciju da ne odustajemo i da vjerujemo da će svaka inicijativa o kojoj smo diskutovali u budućnosti ugledati svjetlost dana.
Razgovarali smo i o zatvorenom muzeju u Bosanskom Petrovcu. Omladina je na pomenutu temu hitro izrazila želju da se muzej ponovo otvori, da u njemu volontiraju, a onda smo predložili da najaktivniji mladi dobiju i pošten honorar za njihov potencijalni angažman u muzeju.
Pored muzeja, razgovarali smo i o drugim kulturnim i sportskim aktivnostima. Iako u Bosanskom Petrovcu ima različitih kulturnih događanja, mladi su istaknuli potrebu za organizovanjem sportskih turnira koji bi okupili više mladih i omogućili im aktivno učestvovanje u zajedničkim aktivnostima. Također, spomenuli su potrebu za osnivanjem muzičke škole jer talenat se ne smije sputavati.
Na kraju dijaloga u Bosanskom Petrovcu, svi smo se usaglasili da je važno da mladi imaju više prilika za angažman i aktivno učešće u društvenom životu. Iako je pred nama još mnogo posla, optimizam je bio prisutan – ideje koje smo iznijeli nisu samo razgovori, već konkretne inicijative koje će sigurno dobiti podršku. Kroz ovaj dijalog, mladi su dobili priliku da se izraze i pokažu da imaju šta reći.
Za kraj želim poslati poruku svim mladim ljudima koji čitaju ovo : ništa nije nemoguće! Sve što treba da uradimo je da ustanemo, krenemo, i počnemo da furamo našu priču. Vjerujte, inicijative o kojima smo razgovarali – bilo da su to sportski turniri, škola plivanja, grijanje u omladinskom, muzeji, kulturni događaji, ili čak udruženja poput muzičke škole – mogu postati stvarnost, samo ako ne stanemo. Svaka promjena počinje malim korakom, a zajedno možemo učiniti veliku razliku. Ove ideje nisu samo razgovori, one su naš plan za bolju budućnost, i vjerujem da će se uskoro ostvariti. Sve što treba da uradimo je da nastavimo biti ustrajni i skupa raditi na pozitivnim promjenama. Sve je moguće, sve!
Ovaj članak je nastao kroz projekt „Putokaz za mlade, karike za promjene“, koji provodi Omladinska novinska asocijacija u Bosni i Hercegovini, uz podršku Instituta za razvoj mladih KULT. Stavovi izneseni u ovom članku nisu i ne mogu biti stavovi Instituta za razvoj mladih KULT.
