Dana 22. decembra sjedila sam u vijećnici u Bosanskom Petrovcu i imala priliku da pred Općinskim vijećem predstavim inicijativu mladih. Nije to bio onaj govor u kojem sve zvuči savršeno posloženo, već jedan od onih trenutaka kada znaš zašto si tu – jer iza tebe stoje mladi, njihove ideje i stvarne potrebe. Inicijativa je prošla, a meni je u glavi ostalo samo jedno pitanje: šta se dešava poslije?
Piše: Amina Bašić
Ova inicijativa nastala je u okviru projekta „Putokaz za mlade, karike za promjene“, kroz koji je do sada poslano oko 15 različitih inicijativa prema lokalnim zajednicama širom Bosne i Hercegovine. Sve su različite neke govore o sportu, neke o kulturi, neke o prostorima za mlade, ali svima je zajedničko jedno: dolaze od mladih iz tih zajednica. Ne sa strane. Ne na papiru. Nego iz svakodnevnog života.
Kako smo uopće došli do ove ideje?
Sve je krenulo na Dijalogu mladih i vlasti, održanom 17. marta u Bosanskom Petrovcu. Bio je to prvi put da se ovakav razgovor organizuje u ovom gradu, i to se osjetilo. Mladi su došli pomalo oprezni, ali vrlo brzo su počeli govoriti o tome da žele biti korisni, da žele ostati, ali i da im za to trebaju prilike.
Jedna od tema koja se stalno vraćala bila je radno iskustvo. Ne ono “radi besplatno pa ćeš nekad imati koristi”, nego iskustvo koje je makar simbolično plaćeno. U realnosti u kojoj većina mladih razmišlja o odlasku, volontiranje bez ikakve naknade jednostavno nije opcija za sve.
Muzej koji čeka da se ponovo otvori
U tom razgovoru spomenut je i Muzej Jovana Bijelića u Bosanskom Petrovcu. Tada smo govorili o njemu kao o zatvorenom, tihom i gotovo zaboravljenom prostoru. Tako je barem izgledalo iz perspektive mladih koji su imali osjećaj da muzej ne živi svakodnevno i da nema stalnih aktivnosti.
Međutim, kroz dalje istraživanje saznali smo da muzej formalno nije zatvoren. On djeluje u okviru JU Centar za kulturu i obrazovanje Bosanski Petrovac, i u slučaju najave, posjete su moguće vrata se otvaraju, a uposleni uvijek izađu u susret.
Ipak, upravo tu se otvorilo važno pitanje. Muzej jeste dostupan, ali nije živ prostor u svakodnevnom smislu. Nema stalnih dežurstava, nema redovnog programa i nema osobe koja je svakodnevno prisutna. Zbirka postoji, prostor postoji, ali mu nedostaje ono najvažnije – ljudi i sadržaj koji bi ga oživjeli.
Zato je ideja mladih ostala ista uključiti mlade u rad muzeja. Ne samo kao povremene posjetioce, nego kao one koji će mu dati ritam: otvarati vrata, dočekivati ljude, pričati priče, promovirati sadržaje i osmišljavati nove aktivnosti. Ne da bi zamijenili institucije, nego da bi zajedno s njima učinili da muzej postane prostor u koji se dolazi, a ne samo prostor koji postoji.
Šta smo predložili?
Inicijativa predlaže da se tokom jedne godine angažuje 12 mladih osoba, po jedna svaki mjesec. Uz osnovnu obuku, mladi bi preuzimali brigu o muzeju, a zauzvrat bi dobili simboličnu mjesečnu naknadu od 200 do 300 KM.
To možda ne zvuči kao velika stvar, ali za nekoga kome je to prvo radno iskustvo znači mnogo. Znači da se njihov trud vrednuje. Da ih zajednica vidi. Da muzej postaje više od zatvorenog prostora.
Osim toga, mladi su već imali ideje: tematske sedmice, radionice, dolasci škola, objave na društvenim mrežama. Sve ono što muzeju može vratiti život, a mladima dati prostor da pokažu šta znaju.
Inicijativa je usvojena. I sad?
Kada je inicijativa usvojena na Općinskom vijeću, osjetila sam ponos jer su mladi uspjeli. Ali i odgovornost. Jer usvajanje nije kraj priče, to je tek početak. Sada slijedi onaj dio koji je često najtiši, ali i najvažniji: dogovori, budžeti, rokovi, konkretni koraci.
Bosanski Petrovac ima mlade koji ne traže čuda, nego priliku. Ima muzej koji ne treba ostati zatvoren. Ima inicijativu koja je prošla. Ostaje da vidimo hoćemo li znati napraviti naredni korak.
A mi ćemo, kao i do sada, nastaviti pitati, pisati i podsjećati jer promjene se ne dešavaju same od sebe.
