Kad se sjetim našeg početka i svih onih misli koje su nas mučile, mogu samo reći – pogledajte nas sad. Petnaest dijaloga iza nas, petnaest gradova u kojima su mladi konačno dobili priliku da govore, pitaju, predlažu i budu shvaćeni ozbiljno. A to nije malo.
Piše: Amina Bašić
Kada smo prvi put zamišljali kako bi ti dijalozi mogli izgledati, iskreno – imali smo mnogo dilema. Pitali smo se hoće li mladi uopće doći, hoće li imati hrabrosti da postave pitanja koja ih muče, da progovore o stvarima koje ih se direktno tiču. Plašili smo se i da će predstavnici vlasti doći samo da bi ispunili formu, da će gledati na sat i jedva čekati kraj. Sve su to bili realni strahovi s kojima smo krenuli na ovaj put. Ali danas, nakon što smo obišli petnaest gradova i čuli stotine glasova mladih – znamo jedno sigurno: mladi imaju šta reći. Imaju ideje, prijedloge, kritike i rješenja. I što je najvažnije – spremni su to reći, bez ustručavanja. Spremni su preuzeti odgovornost, ali i tražiti je od onih koji odlučuju o njihovoj budućnosti.
Cilj ove aktivnosti ostaje jednostavan i jasan: otvoriti iskren i direktan prostor za razgovor između mladih i vlasti. Bez posrednika, bez foliranja. Samo mi – mladi i oni koji donose odluke. Naša pitanja i njihove reakcije. Naše ideje i potencijal da se te ideje pretoče u konkretne promjene.
Danas te vodimo u Donji Vakuf i Cazin – dvije zajednice koje su još jednom pokazale da su mladi itekako spremni da preuzmu inicijativu. U ova dva grada, dijalozi su bili sve samo ne tihi. Mladi su jasno i glasno govorili o svojim potrebama, izazovima i prijedlozima. Bilo je riječi o obrazovanju, zapošljavanju, prostoru za mlade, mentalnom zdravlju – ali i o tome kako izgraditi mostove povjerenja između generacija. Vlasti su slušali, odgovarali, i što je najvažnije – bile prisutni. A to je već početak nečeg važnog.
Mladi Donjeg Vakufa: „Ne tražimo čuda – tražimo šansu!“
Donji Vakuf je još jednom pokazao da mladi itekako znaju prepoznati trenutak kada treba progovoriti. Na dijalogu mladih i vlasti, prostor Općinske sale ispunili su učenici, mladi aktivisti, ali i predstavnici lokalne vlasti koji su, ovaj put, došli slušati. Ne da drže govore – već da čuju.
U otvorenoj atmosferi, mladi su postavljali pitanja bez zadrške: o zapošljavanju, stipendijama, podršci za pokretanje biznisa, ali i o osnovnim stvarima koje nedostaju njihovoj zajednici – od prostora za okupljanje, do kulturnih i sportskih sadržaja. Govorilo se i o mentalnom zdravlju, o odlasku mladih, ali i o tome šta ih može zadržati ovdje.
Mladi iz Donjeg Vakufa jasno su istakli jedan od svojih najvećih problema – nedostatak omladinskog prostora. Za njih, to nije samo pitanje mjesta gdje će “biti”, nego pitanje priznanja, podrške i prava da budu aktivni dio zajednice.
Omladinski centar vide kao siguran prostor koji im pripada, gdje se mogu okupljati bez pritiska, gdje ih niko neće tjerati, gdje ne moraju trošiti novac da bi imali mjesto za sjesti. Za mnoge, to bi bio prvi korak prema zajedničkom djelovanju, umjesto da svako kući sjedi za svojim telefonom.
Taj prostor zamišljaju kao mjesto za edukaciju i razmjenu ideja, ali i kao utočište u kojem mogu slobodno govoriti, pitati, stvarati i učiti. Neki su rekli da bi tamo mogli praviti male radionice – o mentalnom zdravlju, pisanju projekata, aktivizmu, fotografiji. Drugi maštaju o maloj sceni za nastupe, književne večeri, kvizove. I svi se slažu: žele prostor u kojem će se osjećati dobrodošlo, gdje ih neko sluša i podržava.
Odsustvo takvog prostora ne utiče samo na njihovo slobodno vrijeme – utiče na to kako vide svoj grad i svoje mjesto u njemu. Bez prostora za mlade, osjećaju se zaboravljeno. A kad nemaš gdje da pripadaš, lako je odlučiti da odeš. Zato je ovaj zahtjev više od ideje. To je poziv lokalnim vlastima da priznaju da mladi žele ostati i graditi svoj grad – ali da im za to treba mjesto odakle će moći krenuti.
Ono što se jasno moglo osjetiti u sali bila je želja – ne da se neko žali, nego da se nešto mijenja. Mladi Donjeg Vakufa ne traže nemoguće. Traže šansu da pokažu šta znaju i mogu. Traže prostor da se razvijaju, da učestvuju i da grade zajednicu u kojoj žele ostati.
A ono što nas posebno raduje jeste što su reakcije vlasti bile aktivne, a ne defanzivne. Bilo je odgovora, bilo je i priznanja da stvari nisu idealne. Ali najvažnije – bilo je spremnosti za saradnju. Jer upravo to i jeste cilj ovih dijaloga: da sjednemo za isti sto, pogledamo se u oči i počnemo graditi povjerenje – korak po korak. Donji Vakuf je svoj korak napravio. Na mladima i vlastima sada je da idu dalje.
Cazin: Mladi traže prilike i prostor za svoje ideje
Na dijalogu u Cazinu, mladi su pokazali da su itekako spremni razgovarati – direktno, otvoreno i bez straha. A ono što su imali za reći bilo je i jasno i glasno: ne žele da budu samo publika, žele da budu učesnici u svojoj zajednici.
U razgovoru smo se dotaknuli više tema – od obrazovanja i zapošljavanja, do kulture i slobodnog vremena. Ali jedan zajednički osjećaj provejavao je kroz svaku riječ: mladi u Cazinu žele više prilika da doprinesu. Ne traže gotova rješenja, nego prostor da sami stvaraju, uče i razvijaju se.
Poseban fokus bio je na podršci mladima koji žele pokrenuti nešto novo – bilo da se radi o inicijativama u zajednici, društvenim projektima ili čak malim biznisima. Mladi su istakli da često nemaju dovoljno informacija, mentorske podrške, niti sigurnog okruženja u kojem mogu napraviti prve korake. A upravo to, kako su naglasili, čini razliku između ostanka i odlaska.
Tokom dijaloga u Cazinu, mladi su detaljnije razgovarali o kulturnim događajima i festivalima koji se organizuju u gradu. Istakli su da, iako postoji nekoliko manifestacija i festivala, često osjećaju da ponuda nije dovoljno prilagođena njihovim željama i interesima. Posebno su naglasili da bi voljeli da se na festivalima pojave izvođači koje mladi zaista žele slušati i vidjeti uživo.
Jedan od najčešćih prijedloga bio je da se u skorijem periodu u Cazin dovede Halid Bešlić, bh. pjevača koji je izuzetno popularan među mladima i starijim generacijama. Mladi smatraju da bi njegov dolazak na neki festival ili koncert značajno obogatio kulturnu ponudu grada i privukao veliki broj ljudi, stvarajući priliku za zajedničko druženje i doživljaj važan za lokalnu zajednicu.
Pored želje za Bešlićem, razgovarali su i o važnosti festivala kao mjestu okupljanja mladih, izražavanja kulture i zabave. Naglasili su potrebu za raznovrsnijim i inkluzivnijim događajima, koji će omogućiti većem broju mladih da učestvuju i osjete da su njihovi interesi zastupljeni.
Naša prouka za mlade:
Dragi mladi,
Vaša snaga nije samo u snovima koje imate, već u hrabrosti da ih ostvarite. Svaki korak koji napravite, ma koliko mali bio, vodi prema promjeni koju želite vidjeti. Ne čekajte savršen trenutak – stvorite ga sami. Furajte svoju priču, jer niko ne može bolje od vas živjeti vaš život i ostvariti vaše ideje. Budite glasni, budite uporni i vjerujte u sebe, jer upravo vi ste ti koji mogu mijenjati svijet oko sebe.
Nikada nemojte podcijeniti moć svog glasa i svojih ideja. Budite aktivni, uključeni i ne bojte se izazova – upravo kroz njih rastemo. Zajedno možemo izgraditi bolje sutra.
Ovaj članak je nastao kroz projekt „Putokaz za mlade, karike za promjene“, koji provodi Omladinska novinska asocijacija u Bosni i Hercegovini, uz podršku Instituta za razvoj mladih KULT. Stavovi izneseni u ovom članku nisu i ne mogu biti stavovi Instituta za razvoj mladih KULT.
